Sveto Jevanđelje Po Marku
Cyrillic




Rd. 7
1 I uđe opet u Kapernaum posle nekoliko dana; i ču se da je u kući.
2 I odmah se skupiše mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se smeste; I kazivaše im reč.
3 I dođoše k njemu sa uzetim, koga nošahu četvorica.
4 I ne mogući približiti se k njemu od naroda, otkriše krov od kuće gde on beše, i prokopavši spustiše odar na kome uzeti ležaše.
5 A Isus videvši veru njihovu, reče uzetome: Sinko, opraštaju ti se gresi tvoji!
6 A onde seđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojim:
7 Što ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grehe osim jednoga Boga?
8 I odmah razumevši Isus duhom svojim da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: Što tako pomišljate u srcima svojim?
9 Šta je lakše? Reći uzetome: Opraštaju ti se gresi; ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi?
10 No da znate da vlast ima Sin Čovečiji na zemlji opraštati grehe, reče uzetome:
11 Tebi govorim: Ustani i uzmi odar svoj, i idi domu svome.
12 I usta odmah, i uzevši odar iziđe pred svima tako da se svi divljahu i slavljahu Boga govoreći: Nikada tako što ne videsmo.
Rd. 8
13 I iziđe opet k moru; i sav narod iđaše k njemu, i učaše ih.
14 I prolazeći vide Levija Alfejeva gde sedi na carini, i reče mu: Hajde za mnom. I ustavši otide za njim.
15 I kad seđaše Isus za trpezom u kući njegovoj, mnogi carinici i grešnici seđahu s njim i sa učenicima njegovim, jer ih beše mnogo koji iđahu za njim.
16 A književnici i fariseji, videvši ga gde jede sa carinicima i grešnicima, govorahu učsnicima njegovim: Zašto sa carinicima i grešnicima jede i pije?
17 I čuvši Isus reče im: Ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Ja nisam došao da pozovem pravednike na pokajanje, nego grešnike.
Rd. 9
18 I behu učenici Jovanovi i farisejski koji pošćahu, i dođoše i rekoše mu: Zašto učenici Jovanovi i farisejski poste a tvoji učenici ne poste?
19 I reče im Isus: Mogu li svatovi postiti dok je ženik sa njima? Dokle god imaju sa sobom ženika ne mogu postiti.
20 Nego će doći dani kad će se oteti od njih ženik, i tada će postiti u one dane.
21 I niko ne prišiva nove zakrpe na staru haljinu; inače će odadreti nova zakrpa od staroga, i gora će rupa biti.
22 I niko ne sipa novo vino u mehove stare; inače novo vino razdere mehove, i vino se prolije i mehovi propadnu: nego vino novo treba sipati u mehove nove.
Rd. 10
23 I dogodi se kad on iđaše u subotu kroz useve da učenici njegovi počeše praviti put trgajući klasje.
24 A fariseji mu govorahu: Pogledaj, šta čine u subotu što nije dozvoljeno!
25 A on im reče: Niste li nikad čitali šta učini David kad bi u nevolji i ogladnje on i oni što behu s njim?
26 Kako uđe u dom Božji za vreme Avijatara prvosveštenika i pojede hlebove predloženja koje niko nije smio jesti osim sveštenika i dade ih onima što behu s njim?
27 I govoraše im: Subota postade čoveka radi, a ne čovek subote radi.
28 Zato je Sin Čovečiji gospodar i od subote.