|
|
Rd. 50 |
1 |
Jakov, sluga Boga i Gospoda Isusa Hrista, pozdravlja dvanaest plemena rasejanih po svetu.
|
 |
2 |
Svaku radost imajte, braćo moja, kada padnete u različna iskušenja,
|
 |
3 |
Znajući da kušanje vaše vere gradi trpljenje:
|
 |
4 |
A trpljenje neka usavršuje delo, da budete savršeni i potpuni bez ikakvog nedostatka.
|
 |
5 |
Ako li kome od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga koji svima daje jednostavno i bez karanja, i daće mu se.
|
 |
6 |
Ali neka ište s verom, ne sumnjajući ništa; jer koji sumnja on je kao morski val što ga vetar podiže i vitla.
|
 |
7 |
Jer takav čovek neka ne misli da će primiti što od Gospoda.
|
 |
8 |
Dvojedušan čovek nepostojan je u svima putevima svojim.
|
 |
9 |
A ponizni brat neka se hvali visinom svojom;
|
 |
10 |
A bogataš svojom poniznošću, jer će proći kao cvet travni.
|
 |
11 |
Jer ogreja sunce sa žegom, i osuši travu, i cvet njezin otpade, i krasota lica njezina propade; tako će i bogataš na putevima svojima uvenuti.
|
 |
12 |
Blažen je čovek koji pretrpi iskušenje, jer kad bude oproban primiće venac života, koji Gospod obeća onima koji ga ljube.
|
 |
13 |
Nijedan kad je kušan da ne govori: Bog me kuša; jer Bog je neprijemčiv za kušanje zlom, i On ne iskušava nikoga,
|
 |
14 |
Nego svakoga iskušava sopstvena želja, koja ga mami i vara.
|
 |
15 |
Tada želja zatrudnjevši rađa greh. a greh učinjen rađa smrt.
|
 |
16 |
Ne varajte se, draga braćo moja.
|
 |
17 |
Svaki dar dobri i svaki poklon savršeni odozgo je, silazi od Oca svetlosti, u kojega nema izmenljivosti ni senke promene.
|
 |
18 |
Jer nas je dragovoljno rodio rečju istine, da budemo kao prvina od njegovih stvorenja.
|
Rd. 51 |
19 |
Zato, draga braćo moja, neka bude svaki čovek brz čuti a spor govoriti i spor gnjeviti se;
|
 |
20 |
Jer gnjev čovekov ne tvori pravdu Božju.
|
 |
21 |
Zato odbacite svaku nečistotu i ostatak zlobe, i s krotošću primite usađenu reč koja može spasiti duše vaše.
|
 |
22 |
Budite pak tvorci reči, a ne samo slušaoci, varajući sami sebe.
|
 |
23 |
Jer ako ko sluša reč a ne tvori, on je sličan čoveku koji gleda lice tela svojega u ogledalu;
|
 |
24 |
Jer se ogleda, pa otide, i odmah zaboravi kakav beše.
|
 |
25 |
Ali ko pronikne u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne postane zaboravan slušalac nego tvorac dela, taj će biti blažen u delanju svojemu.
|
 |
26 |
Ako ko od vas misli da je pobožan. a ne čauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je pobožnost uzalud.
|
 |
27 |
Pobožnost čista i neporočna pred Bogom i Ocem jeste ova: posećivati sirote i udovice u nevolji njihovoj, i čuvati sebe neopoganjena od sveta.
|