Druga Poslanica Svetog Apostola Pavla Korinćanima
Cyrillic




Rd. 191
1 O, da biste malo potrpjeli bezumlje moje! No i trpite me.
2 Jer revnujem za vas Božjom revnošću, jer vas obručih mužu jedinome, da devojku čistu privedem Hristu.
3 Ali se bojim da kao što Evu prevari zmija lukavstvom svojim, da se tako i misli vaše ne odvrate od prostodušnosti koja je u Hristu.
4 Jer ako neko dođe i propoveda drugoga Isusa, kojega mi ne propovedasmo, ili drugi duh primate koji ne primiste, ili drugo jevanđelje koje ne dobiste - vi to dobro podnosite!
Rd. 192
5 A ja mislim da ni u čemu nisam manji od prevelikih apostola.
6 Jer ako sam i nevešt u reči. ali nisam u znanju. nego se u svemu pokazasmo vama i svima.
7 Ili greh učinih što ponizih sebe da se vi uzvisite. što vam besplatno propovedah Božje jevanđelje?
8 Od drugih Crkava oteh, uzevši platu za služenje vama, pa došavši k vama i budući u oskudici, ne dosadih nikome;
9 Jer moju oskudicu popuniše braća što dođoše iz Makedonije; i u svemu čuvah sebe i čuvaću da ne budem vama na teretu.
10 Kao što je istina Hristova u meni, tako se hvala ova neće uzeti od mene u predelima Ahaje.
11 Zašto? Zato li što vas ne ljubim? Bog zna! A što činim i činiću,
12 Da uklonim povod onima koji traže povoda, da bi se u onome čim se hvale, našli kao i mi.
13 Jer su takvi lažni apostoli, lukavi poslenici, koji se pretvaraju da su apostoli Hristovi.
14 I nikakvo čudo; jer se sam satana pretvara u anđela svetlosti.
15 Nije, dakle, ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju da su sluge pravednosti, kojima će svršetak biti po delima njihovim.
16 Opet velim, neka me niko ne smatra bezumnim; uostalom, i kao bezumnog primite me. da se i ja nešto malo pohvalim.
17 A što govorim, ne govorim po Gospodu, nego kao u bezumlju, hvaleći se na ovakav način.
18 Budući da se mnogi hvale po telu, i ja ću da ss hvalim.
19 Jer rado podnosite bezumne, pošto ste mudri;
20 Jer podnosite ako vas neko porobljuje, ako vas neko ždere, ako vam oduzima, ako se nadima. ako vas po obrazu bije.
21 Na sramotu govorim, kao da mi postadosmo nemoćni. No na šta se ko osmeljuje, po bezumlju govorim, i ja se osmeljujem.
Rd. 193
22 Jesu li Jevreji? I ja sam. Jesu li Izrailjci? I ja sam. Jesu li seme Avraamovo? I ja sam.
23 Jesu li sluge Hristove? Kao bezuman govorim, ja sam još više: više sam se trudio, odviše boja podnio, više puta bio u tamnici, često u smrtnoj opasnosti;
24 Od Judejaca sam primio pet puta po četrdeset manje jedan udarac,
25 Tri puta sam bio šiban, jednom kamenovan. tri brodoloma pretrpio, noć i dan proveo na morskoj pučini;
26 Često sam putovao, bio u opasnosti na rekama, u opasnosti od razbojnika, u opasnosti od svoga roda, u opasnosti od neznabožaca, u opasnosti u gradu, u opasnosti u pustinji. u opasnosti na moru, u opasnosti među lažnom braćom;
27 U trudu i naporu, često u nespavanju, u gladovanju i žeđi, često u postovima, u zimi i golotinji;
28 Pored svega ostaloga, svakodnevni pritisak ljudi na mene, briga za sve Crkve.
29 Ko oslabi, a da i ja ne oslabim? Ko se sablažnjava. a ja da ne gorim.
30 Ako se treba hvaliti, nemoćima svojim ću se hvaliti.
Rd. 194
31 Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji je blagosloven va vek, zna da ne lažem.
32 U Damasku namesnik cara Arete čuvaše grad Damask želeći da me uhvati,
33 I spustiše me kroz prozor u kotarici preko zida te izbegoh iz njegovih ruku.